Pupak, poznat i kao umbilikus, može vam reći puno o vašem zdravlju. Za neke ljude, pupak izaziva nelagodu zbog omfalofobije, stvarnog straha od pupka. Drugi ga vide kao modni dodatak, ukrašen piercingom ili izložen u kratkim majicama.

Pupak nas sve podsjeća na vezu s majkom. Pupočana vrpca se prekida pri rođenju, ostavljajući mali ostatak koji se s vremenom osuši i otpadne, obično nakon tjedan ili dva. Većina nas, oko 90%, ima udubljeni pupak, poznat kao "innie". Nakon što se pupak formira, čini se da postaje beskoristan, osim što skuplja prašinu i vlakna.

Međutim, pupak ima veći značaj od toga. Umbilikus je pristupna točka za krvne žile koje nose krv do i iz fetusa. Te žile potječu iz posteljice i prolaze kroz pupočanu vrpcu, obložene Whartonovom želeom, koja ih izolira i štiti.

Unutar pupčane vrpce obično postoje tri žile. Pupčana vena prenosi kisik i hranjive tvari do fetusa, prolazeći kroz umbilikus i ulazeći u fetalni krvotok. Također postoje dvije pupčane arterije koje nose deoksigeniranu krv i otpadne proizvode natrag do posteljice.

Ova cirkulacija nije potrebna nakon rođenja djeteta, a žile se prirodno zatvaraju nakon što se prekine veza s posteljicom. Ostatak pupčane vrpce može se još neko vrijeme koristiti, posebno kod bolesnih novorođenčadi. Žile se mogu koristiti za infuziju lijekova ili uzimanje uzoraka krvi za testiranje.

Pupak je također pristupna točka u zidu trbuha. Tijekom embrionalnog razvoja, crijeva zapravo napuštaju trbušnu šupljinu zbog ograničenog prostora, ali se vraćaju nakon nekoliko tjedana. To čine kroz umbilikus, prolazeći u pupočanu vrpcu.

Kao rezultat toga, umbilikus nije samo pristupna točka, već i točka slabosti. Umbilikalna hernija se javlja ako dio crijeva prodre kroz bilo kakav otvor. Ovo stanje može zahtijevati operaciju za ispravak.

Sister Mary Joseph Dempsey bila je redovnica koja je većinu svog života posvetila brizi o pacijentima u bolnici u Minnesoti. Radila je kao medicinska sestra i kirurška asistentica doktoru Williamu Mayu. Tijekom svog rada primijetila je zanimljivu pojavu.

U to vrijeme, krajem 19. stoljeća, karcinomi trbuha i zdjelice često su se dijagnosticirali kasno i bili su opsežni. Metastaze, proces širenja raka iz jednog organa na drugi, bile su uobičajene. Mary Joseph je primijetila da neki pacijenti s metastatskim rakom imaju novonastalu kvržicu u umbilikusu. Prijavila je ovo Mayu, koji to nije primijetio sam. Mayo je kasnije objavio ovo otkriće pod svojim imenom, ne dajući zasluge svojoj kolegici. Tek nakon njihove smrti, još jedan liječnik, Hamilton Bailey, ispravno je nazvao ovu pojavu Mary Josephov čvor.

Ovaj čvor je čvrst, promjenjive boje, i zapravo nastaje širenjem raka na tkivo umbilikusa. Danas se rjeđe viđa, jer se karcinomi češće dijagnosticiraju ranije.

Još jedan znak vezan za pupak ima korijene u mitologiji. Povezuje jetru i umbilikus. Koža oko pupka ima površinske vene koje se vraćaju prema dubljoj cirkulaciji. Te vene odvode krv u portalnu venu jetre, veliku posudu punu hranjivih tvari apsorbiranih iz crijeva.

Ako pritisak u portalnoj veni postane previsok, obično zbog bolesti jetre kao što je ciroza izazvana alkoholom, pritisak se povećava i u povezanim žilama. Vene imaju tanje stijenke od arterija i imaju tendenciju baloniranja pod pritiskom.

Kao rezultat, obično male vene oko pupka šire se i postaju vidljive ispod kože, šireći se u svim smjerovima. Ovaj znak, poput glave pune zmija, naziva se caput medusae ili Meduzina glava. U grčkoj mitologiji, Gorgona Meduza imala je sposobnost pretvoriti svakoga tko bi je pogledao u kamen.

Sav prljavština, ostaci kože i vlakna u našem pupku također zaslužuju spomen. Dugotrajno nakupljanje ovog materijala može se stvrdnuti i stvoriti kamen. To nazivamo omfalolitom ili umbilikalnim kamenom.

Pupak može biti koristan za dijagnosticiranje unutarnjih bolesti. Ali, bez obzira smatrate li ga privlačnim dijelom svog tijela, ostaje pitanje: jeste li "innie" ili "outie"?

Original:
Dan Baumgardt
Viši predavač, Fakultet za fiziologiju, farmakologiju i neuroznanost, Sveučilište u Bristolu